Savjeti

Bolesti Bartholinove žlijezde

Bartholinova žlijezda je parna, malena- ne veča od lješnjaka ,žlijezda predvorja rodnice, a zapravo se anatomski ubraja u skupinu velikih žlijezda predvorja rodnice. Embriološki nastaje iz urogenitalnog sinusa,a smještena je u urogenitalnoj dijafragmi, tj. mišičnoj ploči na dnu zdjelice. Lobularne je građe i obložena cilindričnim epitelom. Svoj izvodni kanal, dugačak 2-2,5 cm otvara u predvorje rodnice, na bazi malih usana. Sekret koji se izlučuje u spolnom podražaju je alkaličan i vlaži okolne strukture u seksualnom odnosu.
Za otkriće te žlijezde zaslužan je Tomas Bartholin, anatom i liječnik, koji ju je prvi opisao, a rad na tom polju nastavio je njegov sin, Kaspar Bartholin II otkrivši i sublingvalnu salivarnu žlijezdu.

Epidemiološki gledajući, u 2% žena tijekom života doči će do opstrukcije izvodnog kanala te žlijezde, bilo zbog upale ili traume, što će rezultirati retencijom sekrecije. To može dovesti do cistične dilatacije izvodnog kanala, u koji se zbog nedreniranja sekreta koloniziraju bakterije, što u konačnici dovodi do abscesa. Absces je upala, ali ograničena, učahurena. U oba procesa, bilo da se radi o cisti ili abscesu Bartholinove žlijezde proširen je izvodni kanal, a ne sama žlijezda, jer se ona nalazi dublje u tkivu. Absces se razvije 3x češće od ciste. Kod žena u postmenopauzi proces na Bartholinovoj žlijezdi može biti i vrlo rijetki karcinom vulve, te je stoga obvezna ekscizijska biopsija tkiva, osobito ako se radi o tvrdom tkivu. Dakle upalna bolest/ absces/ i cista su predominantno bolesti u žena generativne dobi.

Mikrobiološki uzročnici bolesti
Nekad se smatralo da je aerobna bakterija-Neisseria, uzročnik gonoreje ,uzročnik bolesti u večini slučajeva, tj 70%. Danas znamo da se radi o polimikrobnoj izolaciji uzročnika, kako aerobnih/ Klamidija trachomatis, E coli, Staphylococus aureus/ tako i anaerobnih/ Peptostreptococcus sp., Colostridium perfringens/.Obično jednostrana oteklina, ako je uzročnik Klamidija, razvije se obostrano.

Klinička slika bolesti
Vodeći simptomi su bol, koja se pogoršava tijekom hodanja i sjedenja, oteklina u donjoj trećini velike usne, i bol kod snošaja. Ako je prisutna samo oteklina, koja može narasti i do veličine jajeta, nema crvenila kože i sluznice , riječ je o cisti Bartholinove žlijezde, koja ako je asimptomatska i malena ne zahtijeva tretman.
Nastajanje fluktuacije, uz eventualno povišenu temperaturu / u jedne trečine pacijentica/ i regionalnu limfadenopatiju, nesumnjivo potvrđuju absces, koje zahtijeva kirurški tretman., uz terapiju antibioticima.

Tretiranje bolesti
Ovisi o simptomima.Ako se radi o asimptomatskoj maloj cisti nije potreban nikakav tretman. Veča cista i absces zahtijevaju drenažu ukoliko spontano ne prsnu , i tako se samoizliječe.
Kirurški postupak. Na raspolaganju je nekolicina postupaka u tretiranju bolesti.
1. Incizija i drenaža. Relativno brz postupak, obično se provodi u lokalnoj, ali u bolnicama češće u općoj anesteziji. Nožem se zareže apsces ili cista, okomitim rezom što bliže sluznici na ulazu u rodnicu, 1,5 do 3 cm. Postupak momentalno oslobađa od boli, a drenaža koja slijedi, i postavljanje gumene laštvice omogučuju istjecanja sekreta .U 5-15% slučajeva bolest se vrati jer postupak nije otpimalan.

2. Marsupijalizacija. Postupak kojim se na inciziju i drenažu nadovezuje šivanje rubova rane sa stijenkom ciste pojedinačnim šavima. Prethodno se postojeća šupljina( cista ili absces) isperu toplom fiziološkom otopinom. Mnogi autori ne preporučuju marsupijalizaciju kod abscesa. I nakon takvog postupka bolest se vraća u 5-15% slučajeva, a komplikacije spojene sa zahvatom su hematom-podljev, infekcija i bolni odnos.

3. Ekscizija. Veči operativni zahvat koji se ne može ambulantno izvesti. Prakticira se u tvrdokornih recidiva, u stadiju bez infekcije. Postupkom se odstranjuje sama žlijezda, za koju smo rekli da je smješena duboko u mišiću dna zdjelice. Nakon ekscizije žlijezde dominira suhoća sa svojim posljedicama, pa se postupak rijetko prakticira i to obično u postmenopauzalnih žena.

4. Insercija Wordovog katetera. 1964 godine Buford Word opisao je svoj tretman ciste Bartolinijeve žlijezde, koji se u SAD-u naveliko primjenjuje posljednjih 20-tak godina s velikim uspjehom. Princip ovog postupka je formiranje epitelizacijskog kanala nakon stranog tijela. Dakle ,Wordov kateter je maleni gumeni kateter ,duljine 2,5 cm, s balončičem, u koji se uštrca oko 3 ml fiziološke otopine., da nebi ispao. Kateter se plasira nakon incizije skalpelom od 5 mm , i ostaje in situ , slobodnim krajem u rodnici, 4-6 tjedana. Za to vrijeme epitelizira nježni odvodni kanal, izvuče se otopina iz gumenog balončića, te potom bezbolno odstrani kateter. Vrlo jednostavan i učinkovit postupak s minimalno( do 3%) recidiva, primljenjujem u svojoj privatnoj ordinaciji .

5. Ostali postupci vrijedni su samo nabrajanja, u praksi malo upotrebljivi. Aplikacija komadiča srebrenog nitrata u šupljinu ciste ili abscesa uz vrlo neugodne nus pojave-pečenje i žarenje prvih dana po aplikaciji. Izaziva koagulaciju tkiva.

6. Karbon dioksid laser. Skupa metoda, malo iskustava.

Medikamentozna terapija
Upotrebljavaju se antibiotici širokog spektra, metronidazol, penicilin, eritromicin i klindamicin.

I na kraju napominjem da će proširenost seksualno prenosivih bolesti nesumnjivo dovesti i do veče ušestalosti bolesti Bartholinove žlijezde. Zato su -prevencija ovakvih bolesti, pravovremeno otkrivanje mikrobioloških uzročnika iz briseva i adekvatna terapija elementi kojima uspješno spriječavamo i bolesti Bartholinove žlijezde.